Za procjenu sposobnosti održavanja pozicije pomorskih objekata na raspolaganju su dva osnovna pristupa: kvazi-statička predviđanja i dinamičke simulacije dinamičkog pozicioniranja. Pri izvođenju ove vrste proračuna obično se nameću dva ključna problema: procjena odstupanja od željene pozicije i optimalna alokacija poriva. Te su teme više odnose na aspekte kontrole nego na samo projektiranje broda te nisu vezane uz analizu njihanja broda na moru o kojoj ovisi operativnost plovnog objekta. Osim toga, tijekom procesa projektiranja pomorskog objekta, odabir lokacije pojedinog propulzora uzduž trupa ne analizira se detaljno, već se određuje temeljem iskustva projektanta i ograničenja unutarnjeg rasporeda. Kako bi se poboljšala kvaliteta preliminarnih izračuna vezanih uz dinamičko pozicioniranje i početna procjena operativnosti broda, u radu se predlaže poboljšanje postupka procjene sposobnosti standardnog sustava dinamičkog pozicioniranja. Pomoću učinkovitijeg alata za izračunavanje sposobnosti održavanja pozicije broda na brodu moguće je istražiti i mogućnost korištenja izračuna parametara dinamičkog pozicioniranja kao alata za projektiranje u ranijoj fazi. U tu se svrhu analiziraju dva moguća problema. Prvo, koristeći izračun parametara dinamičkog pozicioniranja unutar procesa optimizacije, uz ograničenja uvjetovana samom lokacijom, može se odrediti položaj na kojem propulzor ima maksimalnu učinkovitost. Drugo, izračun parametara dinamičkog pozicioniranja kombinira se s izračunom pomorstvenih značajki u cilju definiranja značajki okoliša unutar kojeg plovni objekt djeluje kao i procjene njegove operativnosti s obzirom na aspekte zajedničkog sagledavanja pomorstvenih značajki i dinamičkog pozicioniranja. Za izvođenje predloženog istraživanja, prvo je bilo potrebno razviti alate za proračun kvazistatičkih predviđanja kao i onih u vremenskoj domeni. Zatim su se analizirala okolišna opterećenja i ustanovile tehnike proračuna koeficijenata vanjskih opterećanja kao funkcije smjera napredovanja. Razvijene su nove metode optimalne alokacije poriva koje koriste genetske algoritme kako bi se omogućila implementacija učinkovitijih modela za opis karakteristika propulzora. Genetski algoritam koristi se i za optimizaciju položaja propulzora uzduž trupa. Poboljšana predviđanja sustava dinamičkog pozicioniranja koriste se kako bi se pronašla sprega između graničnih vrijednosti njihanja dobivenih proračunom pomorstvenih značajki i sposobnosti sustava dinamičkog pozicioniranja. Istraživanja su pokazala da su kvazi-statičke metode procjene sposobnosti dinamičkog pozicioniranja, uz adekvatne korekcijske faktore, najpogodniji alat za korištenje u ranoj fazi projektiranja, pogotovo kada je potrebno provesti višestruke izračune. Takvi izračuni mogu projektantu biti brzi pokazatelj sposobnosti sustava dinamičkog pozicioniranja te omogućiti usporedbu različitih rješenja. Usvajanje poboljšanih postupaka za procjenu koeficijenata uslijed opterećenja vjetrom dovelo je do mogućnosti bolje procjene opterećenja na nadvodni dio broda, posebice momenta zakretanja. Postupci koji koriste računarsku dinamiku fluida, validirani na eksperimentima, korisno su sredstvo za određivanje opterećenja uslijed djelovanja struja i omogućuju proučavanje utjecaja parametara oblika trupa na strujna opterećenja. Određivanje sile pomaka teorijom difrakcije daje veću fleksibilnost za određivanje valnih opterećenja na različitim stanjima mora. Razvijen je novi algoritam alokacije poriva temeljen na genetskom algoritmu koji omogućuje razmatranje sustava dinamičkog pozicioniranja u ekstremnim uvjetima i automatski, procjenjujući ukupnu apsorbiranu snagu s detaljnim modelom propulzora, prepoznaje područja međudjelovanja propulzora. Optimalna alokacija propulzora uzduž trupa može se odrediti primjenom genetskog algoritma, pri čemu se za isti pomorski objekt utvrđuje stanje maksimalne sposobnosti s istom instaliranom snagom. Kao konačni rezultat, u radu se predlaže ocjena operativnosti broda s novim razvijenim globalnim indeksom operativnosti, koji se temelji na kritičnim krivuljama dinamičkog pozicioniranja i njihanja koje se nanose na dijagram raspršenja stanja mora. Kritične krivulje dinamičkog pozicioniranja mogu se upotrijebiti za određivanje indeksa operativnosti dinamičkog pozicioniranja koji je alternativa standardnim polarnim dijagramima sposobnosti dinamičkog pozicioniranja koji se uobičajeno koriste u pomorskoj industriji. Ova dva indeksa omogućuju izravnu usporedbu različitih projektnih rješenja u specifičnim radnim okruženjima, što omogućuje projektantima da vrednuju projektne alternative pomoću poboljšanih alata za procjenu sposobnosti dinamičkog pozicioniranja.