Abstract | Putem ovog rada opisana su predviđanja korisničkih zahtijeva prema mreži u bliskoj budućnosti. Konceptom mreže stvari i uspostavom 5G tehnologija (mreže pete generacije), predviđa se promjena u količini krajnjih korisnika mreže te vrsti prometa kojeg ti korisnici kreiraju. Također su navedeni razlozi koji upućuju na neadekvatnost trenutačne mrežne arhitekture da efikasno zadovoljava potrebe nove vrste korisnika. Potrebno je uvesti promjene unutar mrežne arhitekture koje će olakšati daljnje razvoje u polju mrežnih znanosti i koje će industriju usmjeriti prema razvoju standardizirane jeftinije opreme koja je potrebna ukoliko se želi osposobiti mrežna infrastruktura koja može podnijeti sve veću opterećenost kojoj je mreža podložena.
Kao jedno od mogućih rješenja, ovaj rad je naveo SDN pristup. Putem opisa samog pristupa, pokušalo se predočiti potencijalne inovacije koje se putem njega uvode u područje mrežnih znanosti. Samom otvorenošću koda i kreacijom detaljnih standarda za SDN arhitekturu, povećava se broj mogućih sudionika u razvoju mrežnih tehnologija te se omogućuje potencijalna kooperacija između stručnjaka, koja u suprotnome ne bi bila moguća zbog izolacije koja rezultira nekompatibilnošću tehnologija drukčijih proizvođača. Uz to, navedene su prednosti centralizacije upravljačke logike mreže te fleksibilnost i brzina odaziva koja se njome postiže.
Kroz primjere kreacije pravih upravljačkih aplikacija, pokazano je koliko opcija postoji pri upravljanju mrežom te kako pristupi, koji se relativno malo razlikuju u algoritmima izvođenja, mogu imati drastično drugačije utjecaje na mrežu, ovisno o logici koja stoji iza njih. Putem kreacije testnog programa omogućena je platforma za simulaciju i testiranje upravljačkih aplikacija kreiranih u sklopu ovog rada, no sam program je potencijalno iskoristiv za usporedbi i testiranje bilo kojih upravljačkih aplikacija neovisno o njihovom broji ili vrsti upravljača koji koriste.
Osim navedenih pozitivnih aspekata SDN pristupa, također je vidljivo da pristup nije savršena solucija te da je u njegovom razvoju potrebno uložiti još puno rada. Nedostatci SDN pristupa su najuočljiviji na South-bound sučelju. Manjak standardizacije ovog sučelja ostavlja otvorena mnoga pitanja vezana za upravljačke aplikacije. Nema točne specifikacije o načinu interakcija između više aplikacija te se time gube potencijalne prednosti integracije. Uz to, mreže su u potpunosti ovisne o ispravnosti upravljača i aplikacije te to otvara nove potencijalne izvore katastrofalnih kvarova te potencijalne otvore za maliciozne napade na sigurnost mreža.
Uz spomenute nedostatke također se javlja veliki otpor industrije na uvođenje ovakvih promjena. Gubitkom vendor lock-in situacije na tržištu, proizvođači gube sigurnost koju je stvarala apsolutna raspodjela korisnika, koji su bili prisiljeni koristiti uređaje jednog proizvođača unutar cijele mreže. Većina proizvedenih uređaja sa SDN sposobnostima i dalje podržavaju klasičan način rada te imaju alternativne vendor-specific protokole, kojima je moguće uspostaviti SDN infrastrukturu. Ovime uređaji ne postaju jeftiniji, kao što je jedan od ciljeva SDN pristupa, već postaju kompleksniji i skuplji od klasičnih mrežnih uređaja. |