Ovaj rad ukazuje na granu elektronike koja se bavi mjerenjem fizikalnih pojava i njihovom pretvorbom u digitalni oblik kako bi se mogla interpretirati ili koristiti za daljnje primjene. Danas postoji velik broj različitih analogno – digitalnih pretvornika s različitim rezolucijama, propusnošću, točnošću, arhitekturom, pakiranjem, zahtjevima snage i temperaturnim rasponima, pokrivajući širok spektar potreba za određenim performansama. Tako postoji niz aplikacija u prikupljanju podataka, komunikacijama, instrumentacijskim uređajima i sučeljima za obradu signala, a sve imaju niz različitih zahtijeva. Što se tiče arhitekture A/D pretvornika za neke primjene bilo koja arhitektura može dobro funkcionirati, za neke postoji "najbolji izbor". U nekim slučajevima izbor je jednostavan jer postoji jasna prednost korištenja jedne arhitekture u odnosu na drugu. Zbog toga smo kratko obrazložili koje se najpopularnije vrste arhitektura digitalnih pretvornika koriste. Pošto je cilj rada bilo mjerenje točnosti određenog analogno digitalnog pretvornika (ADS1178) koji koristi sigma – delta arhitekturu, ista je bila detaljnije objašnjena. Pošto se ovakva arhitektura koristi za brze konverzije (ili promjene) podataka, a time je teže odrediti razinu šuma koji negativno utječe na mjereni signal, postoje propisani testovi kojima se mjeri točnost pretvornika. Koristeći programsku podršku ADCPro za evaluaciju analogno digitalnih pretvornika prikazani su načini i rezultati mjerenja. Obzirom da trenutna verzija programske podrške nema implementirane mogućnosti mjerenja propisanih standardom IEEE 1241-2000, koristio se drugi način izračuna pomaka dok linearne pogreške nije bilo moguće odrediti zbog niske razine točnosti funkcijskog generatora. Mjerenje točnosti analogno digitalnih pretvornika je opširno područje za što je potrebno dobro poznavanje vjerojatnosti, statistike, elektronike i programiranja. Autor ovog rada je probao obuhvatiti većinu područja, ali još uvijek ostaje veliki prostor za proučavanje.