Sve se više kućanstava, regija te država okreće solarnoj energiji kao izvoru energije s obzirom da je već dulje vrijeme prisutan trend povećanja primjene i razvoja fotonaponskih sustava. Fotonaponski sustavi daju značajan doprinos u smanjenju potrošnje u kućanstvima premda tipičan fotonaponski modul pretvara samo 15% sunčeve svjetlosti u električnu energiju. Prema načinu priključenja trošila, fotonaponski sustavi se dijele na autonomne i neuatonomne sustave. Neautonomni su oni fotonaponski sustavi koji generiraju snagu isključivo kadasu priključeni na mrežu. Ukoliko je riječ o tiristorskim pretvaračima njihov rad praktično nije moguć, a ukoliko je riječ o suvremenijim tranzistorskim pretvaračima, koji su analizirani u ovom radu, moguć je i autonomni rad uz prisutnost dodatnog referentnog (sinusnog) signala.Tako osim što opskrbljuju kućanstva električnom energijom, raspoloživi višak mogu slati i u vanjsku mrežu. Autonomni sustavi su oni sustavi kod kojih se električna energija pohranjuje u baterije kako bi sustav i dalje opskrbljivao trošila i kada mreža postane nedostupna (ili tijekom noći). Nedostatak je što se ne može očekivati dovoljno energije za sve uređaje priključene na sustav tijekom duljih razdoblja bez sunčeve svjetlosti. Analiza provedena u ovom radu daje ocjenu prisutnosti viših harmoničkih komponenata napona za različite topologije i algoritme jednofaznih izmjenjivača što je posebno važno kod neautonomnih sustava s obzirom na suvremenu zakonsku regulativu na tom području.