Čelik je najzastupljenija legura željeza koja se zbog svojih povoljnih karakteristika, dobro proučenih i razvijenih postupaka dobivanja te kompetitivne cijene koristi u svim granama strojarstva, najčešće kao konstrukcijski materijal. Vrlo je bitno poznavati mikrostrukture čelika i njihove kemijske sastave kako bi se znali odabrati optimalni postupci toplinskih obrada u svrhu dobivanja materijala sa svojstvima nužnim za određeni posao, poput vlačne čvrstoće, granice tečenja, žilavosti, itd. Jedan od postupaka kojim se čeliku unaprjeđuju svojstva naziva se poboljšanje čelika. Ovo je složena metoda toplinske obrade koja se sastoji od dva postupka: zagrijavanja čelika do visokih temperatura (750 – 1200 ˚C) i potom naglom ohlađivanja do potkritične temperature, što je postupak koji se zove kaljenje, te nakon toga ponovnog zagrijavanja na temperaturu ispod karakteristične i ohlađivanja u sklopu postupka koji se zove popuštanje. Popuštanje se provodi nakon kaljenja kako bi se smanjila unutrašnja naprezanja u čeliku koja su tamo prisutna zbog naglog ohlađivanja tijekom kaljenja, a razlikujemo nekoliko tipova: nisko, srednje i visoko popuštanje te samopopuštanje. Posebna skupina čelika naziva se čelici za poboljšanje, a podrazumijeva nelegirane i niskolegirane konstrukcijske čelike koji postupcima kaljenja i visokog popuštanja (pri temperaturamama većim od 500 ˚C), ovisno o kemijskom sastavu, postižu tražene osobine kao što su granica razvlačenja, čvrstoća i žilavost. Čelici za poboljšanje koriste se u slučajevima kad konstrukcijski čelici ne mogu ispuniti zahtjeve konstruktora u pogledu mehaničkih svojstava. Iz tog razloga, bitno je razumijevanje utjecaja koji prokaljivost i zakaljivost čelika imaju na karakteristike proizvoda jer je optimalno rješenje pronalazak idealnog kompromisa između dostatnih mehaničkih svojstava i cijene koja ne smije biti previsoka kako bi se osigurala konkurentnost proizvoda. Najrelevantniji čelici za poboljšanje su manganski čelici, čelici legirani kromom, tj. nehrđajući čelici, krom – molibdenski čelici i krom – nikl – molibdenski čelici. Praktični dio završnog rada „Postupak toplinske obrade strojnog dijela MK.17 – PT.09“ sastojao se od kaljenja i popuštanja. Postupkom toplinske obrade smo dobili željenu tvrdoću od 34 HRC. Time je postupak poboljšavanja niskougljičnog čelika uspješno proveden jer je postignuta željena tvrdoća.