U ovom je radu istražen utjecaj difuzije na mezohiperboličnu analizu miješanja. U početnom dijelu rada dane su osnove koje su potrebne za razumijevanje samog fluida. Objašnjeni su različiti pristupi analizi gibanja fluida, tj. opisani su Eulerov i Lagrangeov pristup. Mezohiperbolična analiza miješanja temelji se na analizi usrednjenog Lagrangeovog polja brzina (mezobrzina). Opisan je postupak za određivanje hiperboličnih područja, tzv. mezohiperboličnih zona, unutar kojih može doći do izrazitog miješanja ili pak približavanja ili odmicanja čestica fluida od istaknute linije strujnog polja. S obzirom da u realnim strujanjima na gibanje čestica osim advekcije, pod djelovanjem polja brzina, utječe i difuzija, u ovom je radu proširen Lagrangeov model advekcije dodavanjem Brownovog (stohastičnog) gibanja kojim se modelira proces difuzije. Očekivano, uvođenjem difuzije dolazi do promjene polja mezobrzina, što ima za posljedicu promjenu područja s određenim tipom miješanja fluida. Rezultati utjecaja difuzije na analizu strujanja prikazani su za dva analitička i jedno realno strujno polje. Utjecaj difuzije na gibanje fluida mjeri se pomoću L1 i L2 norme odstupanja položaja čestica fluida u određenom vremenskom trenutku koje su se gibale samo pod utjecajem polja brzina i čestica na koje je dodatno djelovala difuzija. Analizira se i udio područja u kojem dolazi do promjene u tipu miješanja fluida s obzirom na različite koeficijente difuzije korištene u modelu.