U doktorskoj disertaciji provedena je numerička analiza izmjene topline u termotehničkim sustavima grijanja koji koriste dizalicu topline i latentni spremnik topline, s ciljem povećanja njihove energetske učinkovitosti. U tu svrhu, temeljem fizikalnog problema izmjene topline u latentnom spremniku topline, postavljen je odgovarajući matematički model koji opisuje nestacionarni problem izmjene topline između fluida prijenosnika topline i akumulatora topline u latentnom spremniku topline, koristeći entalpijsku metodu. Numeričko rješavanje postavljenog matematičkog modela izmjene topline u latentnom spremniku topline izvršeno je metodom kontrolnih volumena i korištenjem računala, za što je u programskom jeziku Fortran napisan računalni program. Takav novi računalni model latentnog spremnika topline može se koristiti unutar računalnih programa za nestacionarno modeliranje termotehničkih sustava. U programskom paketu Trnsys, postavljeni su simulacijski modeli koji uključuju zgradu i termotehnički sustav s dizalicom topline, latentnim spremnikom topline i solarnim kolektorima, na kojima se mogu provoditi cjelovite analize energetske učinkovitosti, uvažavajući međusobnu interakciju zgrade i termotehničkog sustava, uz promjenjive rubne uvjete. U svrhu provjere valjanosti razvijenog računalnog modela latentnog spremnika topline, dinamičkog simulacijskog modela termotehničkog sustava s dizalicom topline i latentnim spremnikom topline i numeričkog postupka, provedena su eksperimentalna mjerenja na sustavu s dizalicom topline i latentnim spremnikom topline. Usporedbom numeričkih rezultata s rezultatima eksperimentalnih mjerenja utvrđeno je dobro poklapanje i ispravnost simulacijskih modela. Provođenjem numeričkih analiza, istražen je utjecaj geometrijskih i radnih parametara sustava grijanja s dizalicom topline, latentnim spremnikom topline i solarnim kolektorima na energetsku učinkovitost takvih termotehničkih sustava, a optimizacijom su dobivene njihove optimalne vrijednosti s obzirom na funkciju cilja usmjerenu na povećanje energetske učinkovitosti. Rezultati provedenog istraživanja daju doprinos znanstvenim spoznajama o kriterijima za primjenu latentnih spremnika topline u termotehničkim sustavima s dizalicom topline i mogu služiti kao pomoć pri projektiranju ovakvih sustava.