Geometrija površine zavarenog spoja značajno utječe na nastajanje površinskih pukotina. Najveća koncentracija naprezanja u zavarenom spoju javlja se u rubu šava zavarenog spoja. Da bi se koncentracija naprezanja smanjila, potrebno je rubu zavarenog spoja dati oblik koji ima najmanju koncentraciju naprezanja. To se može napraviti nekom od metoda poslije procesa zavarivanja, ili tijekom zavarivanja promjenom parametara zavarivanja utjecati na oblik ruba zavarenog spoja. Metode kojima se poslije procesa zavarivanja mijenja oblik zavarenog spoja za posljedicu imaju dodatni utrošak vremena i novca. U ovom radu su opisana istraživanja u kojima su se mijenjali parametri zavarivanja na način da se postigne oblik zavarenog spoja koji ima najmanju koncentraciju naprezanja. Analizom dosadašnjih istraživanja došlo se do spoznaje da sljedeći parametri zavarivanja imaju značajan utjecaj na oblik zavarenog spoja, a do sada o njima nisu rađena veća sustavna istraživanja: kut dodatnog materijala, broj prolaza završnog sloja, dužina slobodnog kraja žice te zaštitni plin. U svrhu dokazivanja hipoteza napravljeno je 24 pokusa, u kojima su sustavno mijenjani parametri zavarivanja. Nakon provedenih pokusa zavarivanja površina svakog uzorka je snimljena 3D skenerom te je površina zavarenog spoja učitana u računalni program „GOM inspect“, u kojemu su izmjerene geometrijske veličine zavarenog spoja koje utječu na faktor koncentracije naprezanja. Pet geometrijskih veličina koje utječu na vrijednost faktora koncentracije naprezanja u sučeljno zavarenom spoju su: radijus ruba šava, kut nadvišenja sljemena šava, visina nadvišenja zavarenog spoja, širina zavarenog spoja te debljina osnovnog materijala. Metodom potpunog plana pokusa napravljena je analiza utjecajnosti parametara zavarivanja s obzirom na faktor koncentracije naprezanja.